Zivot na sjeveru: May 2009

Iako postoji više legendi o Claddagh prstenu najpoznatija i najbliža istini je legenda o Richardu Joyceu.

Prica pocima prije nekih 400 godina u ribarskom selu zvanom Claddagh smjestenom nasuprot Galwayskog zaljeva, i iako Claddagh vise ne postoji kao naselje, legenda Claddagh živi kao jedan od njavecih ljubavnih simbola svih vremena. Legenda kaže da su gusari uhvatili ribarski brodić iz sela i posadu prodali u roblje bogatom turskom zlataru. Jedan član posade, Richard Joyce se trebao oženiti taj tjedan kad je zarobljen.

Kako su godine prolazile Richarda Joycea su podučavali u oblikovanju nakita. Joyce je postao vrhunski majstor u toj vještini i kako nikad nije zaboravio svoju djevojku kod kuće, napravio je zlatni prsten za nju sa srcem za ljubav, krunom za odanost i dvjema rukama za prijateljstvo.

Nakon osam godina, Joyce je uspio pobjeći i vratiti se u svoje selo. Na svoju veliku radost je otkrio da njegova ljubav nije odustala od nade da će ga ponovo vidjeti. Dao joj je prsten koji je napravio i vjenčali su se.

Ako nose prsten na lijevoj ruci, a srce pokazuje prema van to znači da im srce još nije osvojeno. Ako nose prsten na desnoj ruci, a srce pokazuje prema van to pokazuje prijateljstvo i moguću ljubav. Ako se nosi na desnoj ruci sa srcem koje pokazuje prema unutra to znači zaruke. Kad se nosi na lijevoj ruci sa srcem koje pokazuje unutra, to je znak sklopljenog braka.
(Vrlo prakticna stvar, i stvarno dosta ljudi nosi prstene u Galwayu, kao i u ostatku Irske, pa smo tako uspili skuzit da nas vozac ne samo da je zgodan nego je i slobodan :)

Isto tako Claddah prsten je prsten koji je Angel poklonio Buffy za 17. rođendan, a u to vrijeme ga je i sam nosio. Prsten su razmjenili i Jim Morrison i Patricia Kennealy-Morrison.

http://www.potgold.com/claddagh.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/Claddagh_ring

Evo cisto par slika ureda...posto ipak tu provodim vecinu vremena :)

Uredi su smjesteni u East Pintu, poslovnom centru i ogradeni smo od ostatka Dublina. Imamo cetiri zgrade u kompleksu, a ostalo imaju uglavnom druge americke informaticke firme. Sve zgrade osim jedne imaju restoran u prizemlju, tako da prije rucka odemo na intranet provjerit sto je meni u kojem restoranu.

Okolis je ludilo, osim jezeraca i zelenila imamo i setnicu uz more. U jezeru imamo neke mutantske velike zlatne ribice (takve sam vidila i u shoping centru u Grazu)...nisam bas sigurna koji je tip al bacaju na lososa...dobro bi mi isle uz cacine nove gradele.

Radimo u open spaceu, nas cetvero djeli jedan boks. Moj sef, Eric, Liz, ja i Niamh (cita se Niv, ja sam bila uvjerena po imenu da je musko dok je nisam upoznala). Liz radi za Sloveniju i Hrvatsku, Niamh za Slovacku i Srbiju a ja za sve cetri zemlje. Stvarno je zanimljivo sta se posla tice, sa slovencima razgovaram na nekom univerzalnom jeziku, obnovila sam znanje cirilice, a sa slovacima uglavnom razgovaram na engleskom iako lagano ucim i jezik...iako se lako snalazit u racunovodstvu uglavnom je vecina rijeci univerzalna pa se nije tesko snac a i zanimljivo je ucit o razlicitim sustavima, propisima i obicajima iako je sve slicnije nego sto sam ocekivala.

Ljudi ima od svuda, najvise portugalaca, spanjolaca, dosta italijana, ubiti najvise iz EU, nas ostalih van EU je malo jer im se neda bakcat s vizama. Koliko znam u firmi nema ni jednog bivseg jugoslavena.

Uglavnom se svoji drze svojih, tako da su na ruckovima uglavnom njemci s njemcima, francuzi s francuzima a ja s ircima :) Iako sam se skompala i s par slovaka.

Kako izgleda jedan radni dan:

Dignem se negdi oko 7 i idem pjeske na posa, na poslu sam oko 8, 8.30, 9 zavisi sto sam radila sinoc, a kako sef dolazi u 9.30 jedino je bitno da dodem prije njega. Zatim imamo pauzu za dorucak...mislim ipak nemos gladan pocet radit...nakon po ure pauze raduckam do 12.30 pa onda opet po ure pauze za rucak i onda radim negdi do 17, 17.30 ovisno kad sam dosla. I onda pjeske doma.

Mislila sam da ce mi tesko past bit bez auta, al mi je u stvari ovo uru vrimena setnje svaki dan super palo. I javni prjevoz je super organiziran tako da nema ka u Splitu da u sri lita, 100 ljudi se guzva u busu i mirise si pazduhe.

A za sve ostalo koristim taksi.

Sto se tice ekipe, najzgodniji tip je Toni, s Novog Zelanda...na zalost zauzet :(. Ja sam najbolja s Liz i Tarom. Tu je zatim Sean, skroz OK, al mrsavo celjade koji svaki dan izide vola za rucak. Jednom se usta od stola nakon rucka a ja sam ga pitala jel sad ide povratit :)

Super su i Ashley i Mary, cimerice. Ashley je iz Skotske i skroz zabavno celjade. Aidan sjedi u boksu do nas. Napet je Liz.

Ah da tu je i Patrick koji mi je bio napet, al me sad vec proslo...neznam, nekako sam se ohladila kad sam cula da je zarucen :) uglavnom on radi s Tarom.

Puno je ljudi u vezama, trenutno je sest zarucenih oko mene, pa me lagano nerviraju pricama za vrime rucka i pripremama za pir. Malo se tesko naviknit s obzirom da su u Splitu uglavnom iz ekipe svi slobodni...il se bar jos ne zene. A da ne kazem za babe u Zagrebu :)

Eto to su glavni protagonisti prica koji ce se provlacit u nastavku.

http://en.wikipedia.org/wiki/East_Point_Business_Park

Snjeg u prvom misecu oko ureda:

WinterSnow